Ne volim januar...
Nekada davno, Balašević je tako pevao, a ja se složila s njim... Iako je januar mesec praznovanja, slavlja, početak nečeg novog, novih odluka i, što je meni najvažnije, mesec mog rodjenja, ipak nisam oduševljena onim što ostavlja za sobom. Doza sete, sloj kolača oko bokova, sloj alkohola, sloj sarmi... Sloj po sloj, pa preko još nekoliko slojeva garderobe – sasvim dovoljno da se čovek oseća kao prosečan medved pred početak zimskog sna. Zbog svega toga, rešim ja da jedna od novogodišnjih odluka bude – dovesti kilažu na normalu (činjenicu da sam se upravo u tim trenucima najviše gojila – zanemarićemo). I, tako, posle proslavljenog Sv.Jovana u iću i piću kod kumova dodje momenat suočavanja sa istinom – i vagom. Rezultati su bili više nego porazni: 3-4 kg viška za mesec dana! Prva reakcija- bedak. Sledeća – smišljanje brzog i efikasnog rešenja. Kaže meni moja J. (koja je inače zadužena za sva pitanja zdravstva – ishrane – nege i sl) da treba da probam medicinski aparat za elektrostimulaciju mišića... Hm... prihvatim ja oberučke, onako u svom bunilu... Početak tretmana zakazan za poslednje dane prvog meseca u godini. U medjuvremenu, zamenim ja sva alkoholna, gazirana i ostala nezdrava pića čajićima, smanjim dnevni unos slatkiša i ostalih kalorija – sve u cilju neke normalne redukcije ishrane i pripreme za tretman. I odem. Prvi rezultati su bili poražavajući – devojka koja radi sa aparatom me gledala tako sažaljivo kao da je vaga pokazala minimum 25 a ne 5 kila viška! Ajd... preživim ja to... Kaže ona meni kako ću dobiti i specijalan režim ishrane kog moram da se pridržavam ne bi li moje telo prihvatilo instrukcije samog aparata i izbacilo nepotrebnu vodu i toksine nataložene na butinama i pozadini... Mislim ja – ok, to je 10 dana – toliko mogu. I počne tretman... Prvi tretmani su bili relativno podnošljivi, da bi 4. i 5. bili gotovo neizdržljivi, a posle sam oguglala... Centimetri, doduše, u prvom mahu padaše kao ludi, dok soja sos nije prouzrokovao ponovno zadržavanje vode. Soja sos na piletini i povrću??? Hm... Kako je vreme odmicalo i redjali se tretmani, ukapiram ja da devojka računa na to kako će moja buduća ishrana nastaviti biti ovakva kao na tretmanu ??!!! To, u praksi znači:
- Zaboraviti na čokoladu i slatkiše uopšte
- Zaboraviti na majonez, pavlaku, viršle i pekaru
- Zameniti mleko sojinim mlekom
- Izbaciti gotovo sve prženo
- Skoro potpuno zaboraviti italijansku kuhinju
I još mnogo, mnogo toga...
Izdržavam, priznajem, junački... Možda je J. bila u pravu kada je rekla da će mi aparat pomoći. I pomogao je! Sutra idem na poslednji tretman i na konačno merenje, ali nije to suština. Poenta cele priče je sledeća: dokazala sam sebi da sam karakter jer uporno gledam u moju najdražu Milku i ne dolazim u iskušenje da je pojedem! Dakle – mogu ja to! Ali, da li ja to hoću? Ne mogu reći da se osećam zadovoljnije iako primećujem da mi se telo pomerilo sa nulte tačke – ali zato je jedna poruka od poznanika na facebook-u u kojoj mi se zahvaljuje što brinem za njega učinila da se osećam fantastično! Možda je ovo lekcija koja mi je trebala da shvatim da se ja, ustvari, osećam sasvim dobro u svom telu – čak i ako ono nije idealno. Postoji toliko stvari koje me istinski čine srećnom – a medju njima je i čokolada, omiljeni punjeni file u mom još omiljenijem pilećem restoranu, gomila grickalica kad MMMila i njena seka i ja krenemo u neku od naših avantura... Srećna sam kada sam medju ljudima koje volim, kada sam na svojoj voljenoj zapadnoj strani, kad se igram sa klincima i kada prepoznam u ljudima da me vole i cene zbog onoga što ja suštinski jesam... Naravno da ću težiti i dalje da se rešim nepotrebnih kilograma – šetnjom, jogom, pilatesom, vožnjom rolera ili bicikla, dovoljnom količinom tečnosti, masažama koje moja J. tako dobro radi i naravno – vodjenjem računa o količini unetih a tako mi dragih namirnica... I, da, ogledalo i ja smo se pomirili zauvek i od sada ću se uvek osobi koju tada vidim ispred sebe obraćati sa najvećim poštovanjem i ljubavlju jer je to i zaslužila... danas zatvaram vrata salona i počinjem da živim.
eto sve si sama rekla na kraju posta...sta dodati? ;)
btw ja u decembru i januaru sam smrsao 5-6kg..i to samo zato sto sam se vise kretao...brzo hodao... a nista manje nisam jeo..